Beogradska arena
Beograd je 1989. godine izabran za domaćina Svetskog šampionata u košarci 1994.godine uz uslov da grad sazida potpuno novu sportsku halu. Gradske vlasti pokreću konkurs za najbolje rešenje sportske arene kapaciteta 20 000 gledalaca. Arhitekta Vlada Slavica je predložio najbolje rešenje, arenu u kojoj će pored sportskih susreta moći da se izvode i koncerti, održavaju kongresi i sajmovi.
Lokacija je odobrena 1991. godine, za blok 25 u Novom Beogradu. Međutim već su postali evidentni neki problemi. Ostalo je još svega 3 godine do svetskog prvenstva, a gradnja ovog velikog zdanja je morala biti obavljena u rekordnom vremenu.
Izgradnja počinje 1992.godine i odbor sklapa partnerski sporazum sa američkom kompanijom HOK koja poseduje bogato iskustvo u građenju sportskih objekata. Međutim, slede teška vremena. Posle početnih sukoba koji vode raspadu SFRJ, UN uvode sankcije ostalom delu Jugoslavije, a firma HOK napušta izvođenje radova na areni. No i pored svega ovoga gradnja se nastavlja.
Srbija 1993.godine prolazi kroz jednu od najgorih faza u modernoj istoriji. Zemljom besni rekordna inflacija, a kao rezultat sankcija i ratnih dešavanja, Beograd gubi pravo na organizovanje Svetskog šampionata u košarci 1994.godine.
Izgradnja sportske arene se nastavlja, mada zbog nedostataka materijala znatno usporenije, da bi 1995. godine konačno stali radovi.Radovi se konačno nastavljaju 1998.godine kada je grad izabran za domaćina Svetskog prvenstva u stonom tenisu 1999. godine. U tom momentu je krov hale već poprimio svoj konačni oblik, a deo fasade je bio skoro gotov, unutrašnjost je bila delimično opremljena. Još jednom Srbija gubi pravo na održavanje takmičenja zbog NATO bombardovanja baš te godine kada je trebalo prvenstvo da se održi. |